| |
Sva
moja putovanja u Grčku
27.09.2007.
- Koji bad je vratiti se sa odmora. Propadam već tri dana, venem,
trunem i ne znam šta sve. Užas. I fakat mi je neophodna neka totalna
energija za sređivanje života po zamišljenim standardima.
Uu, jbt, kako ću to sve namjestiti...
Dakle, možda još samo retardiran nije shvatio iz naslova da sam
na odmoru ponovo bila u Grčkoj. Već treći put odlazim u tu zemlju
i uporno tvrdim kako, zapravo, ja i nisam fan te zemlje. I upravo
sad ću se zapitati – zašto, jbt, nisam fan te zemlje. Zašto?
Možda bježim od spoznaje da je ta velika i prilično pustošna zemlja
meni baš draga i po mjeri. Ma, nije – definitivno. Ali da i ono
najgore zavoliš nakon određenog vremena i ponavljanja - definitivno
stoji.
Ne volim Južnjake, pretjerano crne, male i temperamentne ljude,
nekako stisnute jer su vijekovima živjeli u bijedi i oskudnosti.
Pri tome, ne mislim na Južnjake zapadno od našeg teritorija. Odnosno,
koliko se oduševljavam španjolskom i italijanskom kulturom, tu su
naravno i nešto drugačiji Francuzi, isto toliko se užasavam Grka,
koji su, navodno, nama jako slični i bliski... Okej, antička Grčka
je sasvim druga priča, ali to je bilo p.n.e. i sve se od tada u
ovoj zemlji promijenilo.
Ostali su samo ostaci hramova i bezbroj mitova.
Moj se prvi susret sa Grčkom desio na relaciji Atina- Meteori- Solun
i to je čak putovanje poprilično uljepšalo moj stav, tako da sam
ipak pristala prošlogodišnje ljetovanje provesti na jednom od grčkih
ostrva.
Krit- kolijevka grčke civilizacije. Definitivno zavodljivo ostrvo
turistima avanturističkog karaktera. Neočekivani susreti sa gotovo
nestvarnim plažama, šarmantni gradovi, savršeno plavo i čisto more.
No, ako ste razmaženi turista kojem se ne da smarati istraživanjem
ostrva, koji mrzi iznenađenja tipa hladno more, koji ne podnosi
prilično loše hotele bez obzira na kategoriju – Grčka nikad ispod
4 zvjezdice- dobro to zapamtite, zaobiđite Krit u širokom luku.
Idite, na primjer, na Rodos.
Budući da je ponuda turističkih agencija za ovo ljeto bila prilično
oskudna i abnormalno skupa i ovog ljeta izbor je pao na faking Grčku.
Vrhunac se desio kada je i moja mama uzdahnula – pa, opet Grčka?!
Mrzim instant turizam. Užasavam se odlaska na mjesto koje hvale
sve snaše ovog svijeta- i po koja strejt drugarica. Prije odlaska
na odmor rastuživala me je pomisao na kakvo sranje sam otresla nazovi
ušteđevinu. Licemjerno bi bilo reći kako se odmoru, generalno, nisam
ni radovala kao sav normalan svijet. Ponovo idem u jebenu Grčku.
Baš nemam sreće. A, silno sam željela otići u Portugal ili istražiti
obalu Španije. Priželjkujem ja i susret sa Azijom i Južnom Amerikom,
ali za to, naravno, nisam finansijski sazrela.
E, sad dolazi kvaka.
Grad Rodos nisam očekivala. Gradska plaža i more su baš po mom ukusu.
Kristalno čisto lijepo plavo more i siitni šljunak. Ležaljke sa
sunđerima- meke i udobne, bez bolova od nažuljavanja. Novi dio grada
solidno je urbanistički riješen, bez tipično grčkog načičkavanja
objekata.
Za šopingoholičare pravi raj. Mene je, naravno, veselio stari dio
grada, baš kao i većinu turista. ( ovo je moj pokušaj da se ponašam/pišem
društveno-opravdano). Značajno velike površine, opasan srednjovijekovnim
zidinama, sa Palačom Velikih Majstora, ostacima Atininog hrama i
beskonačno mnogo drugih atrakcija uvijek prepun ljudi. Da, namjerno
sam dala minimum, jer ovo se mora doživjeti. Ne zaboravite i na
prirodni fenomen Rodosa – na pješčanom špicu plivaćete na mjestu
gdje se spajaju Egejsko i Jonsko more.
Odlična fora.
Na ostrvu je minimalna prisutnost Čeha, Mađara, Rumuna i sličnih
turista.
Tu bih završila sa reportažnim stilom i činjenicama za dobar turistički
vodič i posvetila se mom najnovijem mentalnom fenomenu.
Zbunio
me je osjećaj žala u posljednja tri dana boravka na Ostrvu.
Koji mi je sad? Ladno sam uočila konstataciju kako bih tu mogla
živjeti. Rodos je administrativni, te univerzitetski centar. Znači,
egzistiraju sve neophodne institucije za normalan život. Plus sunce,
more i lepršav život. Završiš sa poslom i ideš odmarati na plažu
koja je u sred grada. Cool. Nema zime- dobro, nema je više ni kod
nas, ali mi još uvijek nemamo more.
I zašto ja onda još uvijek uporno govorim da nisam fan Grčke. A,
živjela bih na Rodosu?
Ne, nemam živaca sad po ovoj kiši razmišljati o tome. Nije više
ni važno. Odmor je i onako prošao. Duga je godina...
Pišite Miss Pulitzer
KUlumne
- Urbanmania by Miss Pulitzer
©
Copyright Miss Pulitzer 2007 |
