Kako godine lete!!!

07.11.2007. - Neprimijetno, kao sto se smjenjuju godišnja doba, al njih više i nema pa je možda i bolje poredjenje dan i noć, tako "lete" i godine. Žure nekuda, negdje...i to baš sada kada se meni nigdje ne žuri, kada bi baš da se malo opustim, da hodam sitnijim i sporijim koracima i pazim gdje stajem.

Kao da je juče bilo, ja još u srednjoj školi, sjedimo na klupama, noge naravno na stolicama i komentarišemo novi album Severine Vučković, onaj sa pjesmom "Prijateljice" ...

...Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti.
Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore
ma ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke...

Nemam ja još ni 30, ali nekako me ova pjesma podsjeti da ću uskoro u zrele godine i da je Seve u pravu, al baš u pravu kada sam ja u pitanju. Nisam još ostvario ni trećinu zacrtanog plana, a već mi je trećina života prošla. (Prosječan životni vijek novinara je 50, šta da se radi činjenice su tu)!

Ne, ne želim ostariti a ne vidjeti Moskvu, "skoknuti" preko bare da vidim šta je to "obećano" tamo...ne ne želim ostariti u iznajmljenom stanu, živjeti samo zato što se živjeti mora...

Hm, mislim da sam ipak pomalo u bezizlaznoj situaciji, "zarobljen" sam na ovom, čini mi se ukletom Balkanu.

Gdje god da mrdnem, obilježen sam užasima iz devedesetih, na aerodromima sam "gradjanin drugog reda", stojim u posebnoj koloni, prolazim posebnu kontrolu, ne kažu mi ni "welcome" već kada se vraćaš... Tužno je to malo, jer godine baš lete!

Ipak, ja sam vječiti optimista, pa ću i dalje bar u iznajmljenom sobičku sanjati zemlje daleke, azurne zore i kako u svitanje preplivavam more. Snove nam niko ne može oteti.

Dragomir Popovic
KULumne - "Me, myself and ..."
tekst © Copyright Dragomir Popovic 2007
dragomir@kulporter.com